Nisu Česi što su nekad bili, a ni Hrvati

NASLOVNAKOMENTARI

FOTO: Matko Meštrović

ZASTARJELE PREDRASUDE

Nisu Česi što su nekad bili, a ni Hrvati

Kolumnist Zvona Ernest Meštrović osvrnuo se na neke uvriježene predodžbe za koje je odavno vrijeme da se stave »ad acta«

8.6.2017. 07:26 | Ernest Meštrović PREGLEDA: 3114

Predrasuda i percepcija, dvije su opasne prijateljice koje lako postaju ljubavnice, lako te zavedu i u  zagrljaju ljubomorno čuvaju od novih pogleda i prilika za rast i spoznaju. Posebno su opasne predrasude i zablude o određenim državama ili narodima. Toliko su otporne, postojane, da stotine istina, drugačijih spoznaja ili promjena nisu dovoljne da bi se  nešto promijenilo, ispravilo.  Posebice ako  se to usadi u kolektivnu svijest nacije. Jedna od takvih percepcija vezana je uz jednu državu u samom centru Europe, to čak i matematički proračun pokazuje. Ta zemlja bila je važna za našu kulturu, znanost i tehnički napredak. Na Sveučilištu glavnog grada te zemlje školovali su se mnogi  znameniti Hrvati na kraju devetnaestog i početku dvadesetog stoljeća.  S tom zemljom bili smo u povijesti čak i u zajedničkom carstvu. Nakon raspada carstva, svaki je narod krenuo svojim putem, ploveći kroz uzburkano more dvadesetog stoljeća.

Zemlja o kojoj pišem imala je nesreću da se je našla iza željezne zavjese i pripala istočnom bloku. Upravo taj događaj pomogao je da se stvori predrasuda o Češkoj kao siromašnoj zemlji, a njezini žitelji ponijeli su sinonim ne baš poželjnih gostiju, uvijek nekako tretiranih s podsmijehom, posebice sedamdesetih i osamdesetih kad bi dolazili na Jadran u skromnim automobilima, najčešće starim Škodama ili Ladama.  Kao što to biva, kao što je to opisao Gundulić »Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje«. O tome što se nama dogodilo ne bih sada pisao, radije bih se osvrnuo na postepen i ustrajan rad i napredak Republike Češke.

Iz godine uz godinu, stalnim radom, neprimjetno i bez velike pompe, standard njezinih stanovnika je rastao, automobili s registracijskim pločicama Praga, Južno Moravkse pokrajine (Brno),  Karlovarskog kraja (Karlove Vari) i ostalih čeških pokrajina  svake godine sve su noviji i veći.  Iz godine u godinu sve veća i veća rijeka turista dolazi do naše obale. A mi, gdje smo mi? I dalje zbijamo šale na račun turista iz Češke, o njihovim prtljažnicima punim hrane i piva. I dalje pričamo legende o lošim vozačima koji rade nered na našim cestama, rugamo se njihovom poznavanju navigacije na moru i odlascima na Biokovo u klompama ili japankama.

Istina, zaboravimo na sarme koje nosimo na skijanje, ne brine nas crna statistika stradalih na našim cestama, daleko od turističkih centara i sezone, ne brine nas naše nasilništvo i barbarizam, činjenica da postoje dijelovi naših gradova u koje nije baš uputno zalaziti, ne brinu nas sinovi »gazda« koji skupim automobilima gaze prolaznike. Istina, ima i vedrijih tonova, predivnih priča iz naše zemlje, mnogo kulture i povijesnih znamenitosti, mnogo sportskih uspjeha i radosti.

Za ovu priliku odabrao bih priču o jednom klubu koji je osnovan u pivnici u Pragu, jedinstvena i strastvena priča, ili jednu skulpturu koja je postavljena u Makarskoj, prikaz vatrenog ljubavnika »Galeba Šime« u zagrljaju nepoznate djevojke, kažu da je to gospodična iz Češke, skulptura koja slavi ljubav i ljeto. Problem s ljetnim ljubavima je taj da su strastvene, ali kratko traju. Kad stigne jesen, stvarnost, puno više tamnijih tonova i hladnoće je oko nas. Tako je to i u našoj kolektivnoj svijesti, nosimo predrasude kao uspomene na neka strastvena vremena, kad smo bili za mnoge druge obećana zemlja, zemlja prosperiteta i napretka.

Ne znam kakve su zime galeba Šime, ali znam kakve su naše, problem je što percepcijom o drugima nalazimo opravdanje za vlastito stanje. A ljudi, koji dolaze iz zemlje koja je u središtu Europe... Kad hodate ulicama njihovih gradova, kada sjedite u njihovim pivnicama, vozite njihovim cestama i izgubite put, kad vas prepoznaju, te smjeste u geografske širine, prostor i vrijeme, tada shvatite da postoji i druga pozitivna strana percepcije. Oni o nama imaju mišljenje, slike o predivnoj zemlji, otvorenih i pristojnih ljudi, sa najljepšim morem na svijetu, s najboljim plažama i prirodom koju kao da smo oteli samom stvoritelju.  O moru i zemlji svakako ću se složiti s njima, a o nama samima, radije mišljenje kao staru autobusnu kartu zgužvam i strpam duboko u džep.

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije ZVONO.eu portala.


Tagovi: česi, gosti, odmor, jadran, more, hrvati, predrasude

Žetvene svečanosti – Dožínky 2018. u petak 13. i subotu 14. u Končanici
Župan Bajs sa Česima u Daruvaru
Slavlje i radost Čeha nakon žetve
Od bjelovarskih rolica i kiselog zelja do škarpina sa žara prelivenih umakom od badema
Jebe se meni
More u Bjelovaru
Ivane!
Na Gradskom vijeću jednoglasno usvojena pomoć za nabavu osnovnoškolskih udžbenika
Prije 49 godina, jedan mali a tako bitan korak
Tako je navijao Bjelovar!
NA RIBNJAKU U LUGU: Ogromni som ulovljen priborom za smuđa
Ni župan ni predsjednica Županijske skupštine nisu pozvani u Čazmu
Krešo snimaj!
Spremanje sijena na samoj granici Bjelovara
Traži se mladić koji je prošli tjedan oskvrnuo grobove
Nacionalna radionica u području upravljanja projektima
Konjički klub Garić upoznao djecu s konjima

Pretraži Zvono

48 SATI NA ZVONU

.

Na Gradskom vijeću jednoglasno usvojena pomoć za nabavu osnovnoškolskih udžbenika

.

Prije 49 godina, jedan mali a tako bitan korak

.

Tako je navijao Bjelovar!

.

NA RIBNJAKU U LUGU: Ogromni som ulovljen priborom za smuđa

.

Ni župan ni predsjednica Županijske skupštine nisu pozvani u Čazmu

.

Krešo snimaj!

.

Spremanje sijena na samoj granici Bjelovara

.

Traži se mladić koji je prošli tjedan oskvrnuo grobove

.

Nacionalna radionica u području upravljanja projektima

.

Konjički klub Garić upoznao djecu s konjima

HRVATSKA JE VICEPRVAK SVIJETA: Tuga, veselje, pa ponovo tuga, ali na kraju veselje i veliko slavlje bjelovarskih navijača

Traži se mladić koji je prošli tjedan oskvrnuo grobove

NA RIBNJAKU U LUGU: Ogromni som ulovljen priborom za smuđa

TOMINAC NA TRIBINAMA STADIONA LUŽNJIKI: Ugostit ćemo naše svjetske viceprvake na Logoru

Krešo snimaj!

Aerodrom pokraj Čazme, uz ove ambicije, mogao bi postati troškovna rupa bez dna

Kako komentirate slab odaziv na rad za opće dobro?

Svaki početak je težak, vidjet ćemo do kraja godine.

Bespotrebno cimaju ljude, nije njima lako.

Treba ukinuti socijalnu pomoć.

Ma svi znaju da oni ustvari rade na crno, samo smo se dosad pravili ludi, a sad je jasno.

Tko ima opravdanje u redu, a ostalima koji nisu došli prestati plaćati.

Klikni na odgovor za koji želiš glasati.
Pogledaj rezultate

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAOGLAŠAVANJE